U Opštem Komentaru UN, broj 3, navode se primeri nasilja, eksploatacije i/ili zlostavljanja žena s invaliditetom, koja nisu poznata, ni prepoznata od strane OSI:

–sticanje invalidnosti kao posledice nasilja, i fizičke sile;

–ekonomska prisila;

–trgovina ljudima i prevare;

–pogrešno informisanje;

–napuštanje;

–izostanak slobodnog i svesnog pristanka kao i pravna prisiljavanja;

–zanemarivanje, uključujući onemogućavanje ili zabranu pristupa lekovima;

–uklanjanje komunikacijskih sredstava ili nadzor nad njima, kao i odbijanje pomoći u komunikaciji;

–uskraćivanje lične pokretljivosti i pristupačnosti, na primer uklanjanjem ili uništavanjem elemenata pristupačnosti kao što su rampe, asistivnih predmeta kao što su beli štapovi ili pomagala za kretanje poput kolica;

–odbijanje negovatelja da pruže pomoć u svakodnevnim aktivnostima poput kupanja, menstrualne higijene i/ili vođenja higijene, oblačenja i hranjenja, što onemogućava uživanje u pravu na samostalan život i slobodu od omalovažavajućeg postupanja;

–uskraćivanje hrane ili vode, ili pretnja time;

–pobuđivanje straha zastrašivanjem kroz maltretiranje, verbalno zlostavljanje i ismevanje po osnovu invaliditeta;

–povređivanje ili pretnja povređivanjem, uklanjanjem ili ubijanjem kućnih ljubimaca ili pasa pomagača, ili uništavanjem objekata;

–psihološka manipulacija i ispoljavanje kontrole, na primer ograničavanjem ličnog ili virtuelnog kontakta s porodicom, prijateljima ili drugim osobama.

U Komentaru se dalje navodi da određeni oblici nasilja, eksploatacije i zlostavljanja mogu se smatrati okrutnim, neljudskim ili degradirajućim ponašanjem ili kažnjavanjem:

–prisilna, nametnuta ili na drugi način neželjena trudnoća ili sterilizacija;

–svaki medicinski postupak ili intervencija izvedeni bez slobodnog i informisanog pristanka, uključujući postupke i intervencije u vezi s kontracepcijom i abortusom;

–invazivne i ireverzibilne hirurške prakse kao što su psihohirurgija, obrezivanje žena, kao i hirurške operacije ili lečenje koje se vrše na interseksualnoj deci bez njihovog informisanog pristanka;

– lečenje elektrošokovima i upotreba hemijskih, fizičkih ili mehaničkih sredstava za obuzdavanje i izolacija i razdvajanje. Nasilje nad devojčicama s invaliditetom uključuje zanemarivanje po osnovu roda, ponižavanje, skrivanje, napuštanje i zlostavljanje, uključujući seksualno zlostavljanje i seksualno iskorišćavanje, koje se povećava tokom puberteta. Isto tako, neuporedivo je verovatnije da se deca s invaliditetom neće upisati u matične knjige rođenih, što ih još više izlaže eksploataciji i nasilju. Devojčice s invaliditetom posebno su izložene riziku od nasilja od strane članova porodice i negovatelja.

Iako u prvi mah, na pomen sintagme nasilje nad ženama, se uvek pomisli na fizičko i seksualno nasilje, ne sme se izostaviti psihičko, ekonomsko, ugrožavanje spokojstva… Žene s invaliditetom često mogu biti ciljna grupa za ekonomsko iskorišćavanje. Kako se navodi u Komentaru, žene s fizičkim ili vidljivim oštećenjima mogu biti prodate dalje u svrhu prisilnog prosjačenja jer se veruje da mogu izazvati veći stepen simpatija javnosti.